Dunavski limes, dakle utvrde uzduž Dunava u Bavarskoj, Austriji i Slovačkoj, uz Hadrijanov i Antoninov zid u Velikoj Britaniji te „gornji germansko-retski limes” u Njemačkoj čine treći odsječak velikog projekta „Frontiers of the Roman Empire” („Granice Rimskog Carstva”).
nastavi citati
Rimsko Carstvo bilo je jedno od najvećih carstava u svjetskoj povijesti, a najviše se proširilo pod vlašću cara Trajana početkom 2. stoljeća poslije Krista. Obuhvaćalo je površinu veću od 6,2 milijuna km2, a njegove granice dulje od 7500 km bile su obilježene tokovima rijeka, međama s umjetnim barijerama, planinskim lancima i pustinjskim područjima.
U sklopu projekta pod nazivom „Frontiers of the Roman Empire” („Granice Rimskog Carstva”), cjelokupno područje kojim su prolazile te granice sada se kao UNESCO-ova svjetska baština stavlja pod zaštitu međunarodne zajednice država.
Taj limes stoljećima je označavao granicu između Rimskog Carstva i područja izvan rimske vlasti na kojima su živjela germanska plemena, a protezao se od Sjevernog do Crnog mora. Dunav je činio prirodnu sjevernu granicu Imperium Romanuma na prostoru Bavarske, Austrije, Slovačke, Mađarske i dalje nizvodno. Unatoč prirodnoj riječnoj barijeri, granica je bila pod snažnom vojnom zaštitom kako bi se osigurala granica carstva, ali i kako bi se zajamčio reguliran promet robe.
Austrijski odsječak dunavskog limesa dug 360 kilometara osiguravala su 4 logora legionara, 14 logora pričuvnih postrojbi i 20 poznatih utvrda (burgi). Stvarni broj utvrda vjerojatno je bio znatno veći. Najpoznatiji logori legionara u austrijskom odsječku bili su Lauriacum (Enns), Vindobona (Beč) i Carnuntum. Ako bi germanske postrojbe nekontrolirano prešle granicu, besprijekorni lanac signala između utvrda i logora omogućio bi brzu reakciju rimske vojske.
